Kako svemu dođe kraj...vrijeme je i da ja zatvorim ovaj dio...

03.02 je blizu a ja tada ne želim biti ovdje...

taj datum mi je značio nešto...zbog toga i je taj naziv bloga....

sad..mislim da je vrijeme za zaboraviti mada nije moguće, ali...

uvijek to ali...

vrijeme za okrenuti novi list, otići iz virtuale potpuno, tiho kao što sam i došla.

Ne mogu reći da lijepo nije bilo družiti se s virtualnim prijateljima, ne mogu reći da su neki od njih zauzeli posebno mjesto u mom srcu, ali jednostavno došlo je vrijeme za pružiti ruku za kraj, nakloniti se i reći publici hvala što ste bili dio moje predstave...

svatko od nas odluči birati nešto, ja sam danas odabrala, mada jako jako jako teško....

prvi put mogu javno reć da sam zaplakala, zašto...a ne znam jebemu i ja sam od mesa i krvi...

neke stvari teško padnu...preteško...

i ne želim više kukati jer svi koji dolaze ovdje znaju da sam ja gadura bez osjećaja koja ne plaće...neka tako i ostane...

idem uzdignute glave, i neću reći da se neću nikada vratiti...ali na ovaj blog više ne...

vrijeme za reć doviđenja, otpjevati jednu dragu pjesmu, sjetiti se lijepih stvari, još jednom suzu pustiti za nešto i za nekoga...

svima vama ...

lya all,

vlatka...

i hvala vam što ste bili dio mog online života....